BOSNA I HERCEGOVINA
BRČKO DISTRIKT BOSNE I HERCEGOVINE
OSNOVNI SUD BRČKO DISTRIKTA
BROJ: 96 0 U 152794 22 U
Brčko, 25.01.2024.godine
U IME BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE!
Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, po sudiji Azapović Mireli, u upravnom sporu tužitelja M.A. iz B., zastupanog po punomoćniku Oparnica Draganu, advokatu iz Brčkog, protiv tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH, radi poništenja rješenja tužene broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine, van ročišta, dana 25.01.2024.godine, donio je
P R E S U D U
I UVAŽAVA se tužba tužitelja M.A. iz B., poništavaju se rješenje Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine i rješenje Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta BiH broj: DK-06/21 od 17.10.2022.godine u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, te se predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
II OBAVEZUJE se tužena da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 902,00 KM, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj je, posredstvom punomoćnika, ovom sudu dana 19.12.2022.godine podnio tužbu protiv tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH, radi poništenja rješenja tužene broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine, kojim je odbijena, kao neosnovana, njegova žalba izjavljena protiv rješenja Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta BiH broj: DK-06/21 od 17.10.2022.godine. Smatra da su osporeni drugostepeni kao i prvostepeni upravni akt nezakoniti i nepravilni, da je drugostepeni organ uprave kao i prvostepeni organ uprave prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijedio odredbe Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH i to član 4. (načelo zakonitosti), član 5. (načelo zaštite prava i interesa građana i zaštite javnog interesa), član 7. (materijalne istine) i član 9. (ocjene dokaza), koje povrede su za rezultat imale pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na tako nepoptuno i netačno utvrđeno činjenično stanje pogrešnu primjenu materijalnog prava, a sve na štetu tužitelja. Prevashodno ističe da drugostepeni organ uprave pogrešno tumači odredbu člana 7. (načelo materijalne istine) ZUP-a Brčko distrikta BiH, ističući da se tužitelj kao okrivljeni nije nužno ni morao uključivati u postupak, posebno angažovati branioca, što je nepravilno i u potpunosti neosnovano jer navedeno načelo, upravo suprotno navodima organa uprave, podrazumijeva nužnost uključivanja okrivljenog u postupak kako bi se istom omogućilo da se izjasni o navodima suprotne strane, da se izjasni na dokaze na kojima disciplinski tužilac zasniva svoj zahtjev, te da iznese svoju odbranu na najbolji mogući način za njega, jer bi u konačnom došlo do povrede jednog od osnovnih prava, a to je pravo na odbranu. U prilog navedenom, a uzimajući u obzir činjenicu da je pravno neuka osoba kome se stavljalo na teret teža povreda službene dužnosti, ističe da bi u situaciji, a kada bi se prihvatio ovakav stav drugostepenog organa, bez iznošenja adekvatne odbrane od strane stručnog lica (branioca), pretrpio enormne posljedice koje bi trajno mogle uticati na dalji život. Smatra da je, suprotno navodima drugostepenog organa uprave, angažovanje stručnog lica (konkretno branioca) bilo i nužno i opravdano, da drugostepeni organ uprave paušalno i proizvoljno navodi da predmetni postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti nego na zahtjev disciplinskog tužioca, te da nema mjesta primjeni odredbe člana 98. stav 3. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH, a što potvrđuje i odredba člana 99. stav 4. ZUP-a Brčko distrikta BiH.
Smatra da je drugostepeni organ uprave povrijedio i odredbe Zakona o advokaturi Republike Srspke (koji zakon se, kao i Tarifa, primjenjuju shodno odredbama Zakona o advokatskoj djelatnosti Brčko distrikta BiH (član 6.), čiji je član advokat-branilac tužitelja i to konkretno odredbu člana 25. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske, koja propisuje da advokat ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad, u skladu sa Tarifom koju donosi Advokatska komora, uz saglasnost ministra pravde, a koje pravo mu je, s obzirom na ishod postupka, uskraćeno. Takođe smatra da organi uprave pogrešno i proizvoljno tumače odredbu člana 5. Pravilnika o disciplinskom postupku za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika u organima javne uprave Brčko distrikta BiH, kojom je propisano da službenik ili namještenik ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere, jer navedena odredba u konkretnom slučaju ne isključuje pravo na odbranu, već upravo suprotno, daje mogućnost izbora stranci da procjeni da li može sam da iznese svoju odbranu ili mu je neophodna stručna pomoć. Ističe da su očigledne brojne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku koji se supsidijarno primjenjuje u disciplinskom postupku, te odredaba Zakona o advokaturi RS-a, Pravilnika i Zakona o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta BiH, da je drugostepeni organ uprave kao i prvostepeni organ uprave pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice u predmetnoj upravnoj stvari, pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je rezultiralo donošenjem nepravilnog i nezakonitog rješenja drugostepenog organa uprave. Stoga predlaže da sud u skladu sa odredbom člana 31. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH donese donese presudu kojom se tužba uvažava, poništava se rješenje Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine i rješenje Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta BiH broj: DK-06/21 od 17.10.2022.godine u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka (stav III izreke rješenja) te predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje, uz eventualni zahtjev da ukoliko sud nađe da su ispunjeni uslovi iz člana 29. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH, sam utvrdi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenog činjeničnog stanja riješi upravnu stvar (zasnivanjem spora pune jurisdikcije) tako što bi donio presudu kojom bi uvažio tužbu i poništio pobijana akta organa uprave, te slijedom toga obavezao ih da tužitelju nadoknade troškove disciplinskog postupka. Naknadu troškova upravnog spora je tražio.
U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbeni zahtjev, te ističe da je tužba neosnovana, a iz razloga koji su detaljno navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Predložila je sudu da u cjelosti prihvati obrazloženje rješenja Apelacione komisije i odbije tužbu kao neosnovanu. Naknadu troškova upravnog spora nije tražila.
Nakon što je razmotrio navode iz tužbe i odgovora na tužbu, te cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis, sud je odlučio kao u izreci ove presude, iz sljedećih razloga:
Apelaciona komisija Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u nastavku teksta: Apelaciona komisija) je svojim rješenjem broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine odbila žalbu M.A. (ovdje tužitelja) izjavljenu protiv rješenja broj predmeta: DK-06/21 od 17.10.2022.godine, Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta, kao neosnovanu. U obrazloženju svog rješenja je navela da je prvostepeni organ pravilno proveo postupak, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na osnovu tako provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog propisa, u dijelu rješenja odlučio da se odbija u cjelosti zahtjev žalitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan, te je stranka dužna sama snositi svoje troškove disciplinskog postupka.
Razmotrivši navode iz osporenog rješenja Apelacione komisije Brčko distrikta BiH broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine, sud te navode i obrazloženje tužene nije mogao prihvatiti kao osnovane.
Odredbom člana 99. stav 1. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH – prečišćen tekst (''Službeni glasnik Brčko distrkta BiH'' broj: 48/11) propisano je da svaka stranka, snosi po pravilu, sama svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su: troškovi dolaženja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje. A odredbom člana 99. stav 3. istog Zakona propisano je da se troškovi za pravno zastupanje naknađuju samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.
Rješenjem Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta broj: DK-06/21 od 17.10.2022.godine tužitelj se oslobađa od odgovornosti da je nesavjesno i nezakonito radio, zloupotrebivši položaj i prekoračivši ovlaštenja, vršenjem zabranjenih aktivnosti iz člana 20 stav (1) tačka e) Zakona o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta BiH, čime bi počinio težu povredu službene dužnosti iz člana 90. stav 1. tačke b), c) e) i t) Zakona o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta BiH, odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan, te se određuje da je stranka dužna sama snositi svoje troškove disciplinskog postupka. Rješavajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržanim u navedenom rješenju, Apelaciona komisija Brčko distrikta BiH je rješenjem broj predmeta: UP-II-33-000039/22, broj akta: 01.7-0393SB-002/22 od 24.11.2022.godine istu odbila, kao neosnovanu.
Po ocjeni ovog suda, prvostepeni organ je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova disciplinskog postupka. Za primjenu izuzetka iz člana 99. stav 3. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH neophodno je pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na nužnost i opravdanost pravnog zastupanja. Okolnosti koje je potrebno utvrditi u svakom pojedinom slučaju, a sa stanovišta da li je zastupanje bilo nužno i opravdano, se odnose na samu prirodu konkretne upravne stvari, složenost predmeta, kao i činjenična i pravna pitanja o kojima je u okončanom postupku raspravljano, a sve posmatrano sa aspekta mogućnosti stranke i njene sposobnosti da sama s uspjehom zaštiti svoja prava i interese, a utvrđivanje kojih okolnosti je u potpunosti izostalo u osporenim upravnim aktima. S tim u vezi, ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi iz obrazloženja osporenog rješenja Dicsiplinske komisije da pravno zastupanje u ovoj pravnoj stvari nije bilo nužno i opravdano, kada okolnosti o nužnosti i opravdanosti zastupanja, od kojeg zavisi pravilna primjena odredbe člana 99. Zakona o upravnom postupku, nisu pravilno i potpuno utvrđene prije donošenja prvostepenog upravnog akta.
Imajući u vidu nespornu činjenicu da je rješenjem Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta broj predmeta: DK-06/21 od 17.10.2022.godine tužitelj oslobođen od odgovornosti da je počinio težu povredu službene dužnosti iz člana 90. stav 1. tačke b), c), e) i t) Zakona o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta BiH, a koje su mu zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka broj: DT-06/21 od 25.03.2021.godine stavljene na teret, tužitelj osnovano u tužbi ističe da su odluke drugostepenog i prvostepenog organa uprave nepravilne, te da drugostepeni organ uprave pogrešno tumači odredbu člana 7. ZUP-a Brčko distrikta BiH (načelo materijalne istine) ističući da se tužitelj kao okrivljeni nije nužno ni morao uključivati u postupak, posebno angažovati branioca, što je nepravilno i u potpunosti neosnovano jer navedeno načelo, upravo suprotno navodima organa uprave, podrazumijeva nužnost uključivanja okrivljenog u postupak kako bi se istom omogućilo da se izjasni o navodima suprotne strane, da se izjasni na dokaze na kojima disciplinski tužilac zasniva svoj zahtjev, te da iznese svoju odbranu na najbolji mogući način za njega, jer bi u konačnom došlo do povrede jednog od osnovnih prava, a to je pravo na odbranu. Imajući u vidu samu prirodu konkretne upravne stvari, kvalifikaciju povrede, zaprećene sankcije i zanimanje tužitelja, tužitelj osnovano u tužbi ističe da se u ovom slučaju ne radi o postupku u kojem se mogao ili trebao zastupati sam, odnosno da su upravo radnje branioca (iznošenje činjenica od strane branioca koje je organ uprave usvojio, kao i dokazi koje je branilac dostavio i predočio organu uprave pozivajući se na zakonske norme), dovele do povoljne odluke za tužitelja, odnosno da je preduzimanjem stručnih radnji od strane branioca oslobođen za težu povredu službene dužnosti koja mu se stavljala na teret. Tužena u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je neosnovano pozivanje žalitelja na odredbe člana 99. stav 3. i člana 99. stav 4. Zakana o upravnom postupku Brčko distrikta BiH, odnosno da je u konkretnom slučaju prvostepeni organ pravilno donio odluku, u kojoj se odbija u cijelosti zahtjev žalitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan, te da je stranka dužna sama snositi svoje troškove disciplinskog postupka a iz razloga što isti nisu bili nužni i opravdani. Dalje navodi da pozivanje žalitelja da je u prvostepenom postupku oslobođen od odgovornosti da je počinio teže povrede službene dužnosti, koje su mu stavljene na teret, ne može biti odlučujuća činjenica prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Ovo iz razloga što u toku disciplinskog postupka primjenjuje se načelo materijalne istine, a što upućuje na činjenicu da Disciplinska komisija utvrđuje pravo stanje stvari odnosno utvrđuje sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, i kada stranku ne zastupa branilac, a što ukazuje na to da krajnji ishod disciplinskog postupka nije zavisan od tog da li je stranka, odnosno okrivljeni angažovala branioca u postupku ili ne. Pri tome, tužena zanemaruje činjenicu da upravo načelo materijalne istine podrazumijeva nužnost uključivanja okrivljenog u postupak kako bi se istom omogućilo da se izjasni o navodima suprotne strane, da se izjasni na dokaze na kojima disciplinski tužilac zasniva svoj zahtjev, te predloži svoje i iznese svoju odbranu na najbolji mogući način za njega jer bi u konačnom došlo do povrede jednog od osnovnih prava, a to je pravo na odbranu. Budući je tužitelj pravno neuka stranka (po zanimanju diplomirani inženjer mašinstva, zaposlen u Policiji Brčko distrikta BiH na radnom mjestu šef Službe za tehničko održavanje Jedinice za administrativno-finansijske, tehničke poslove i logistiku) te da mu se stavljala na teret teža povreda službene dužnosti, nesporno je imao pravo da angažuje stručnu pravnu pomoć advokata radi pravnog zastupanja u disciplinskom postupku, a imajući u vidu činjenicu da je u prvostepenom postupku oslobođen od odgovornosti ima pravo na naknadu troškova disciplinskog postupka u cjelosti. Tužitelj osnovano u tužbi ističe da je drugostepni organ povrijedioodredbe Zakona o advokaturi Republike Srspke (koji zakon se, kao i Tarifa, primjenjuju shodno odredbama Zakona o advokatskoj djelatnosti Brčko distrikta BiH (član 6.), čiji je član advokat-branilac tužitelja i to konkretno odredbu člana 25. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske, koja propisuje da advokat ima pravo na nagradu i naknadu troškova za svoj rad, u skladu sa Tarifom koju donosi Advokatska komora, uz saglasnost ministra pravde, a koje pravo je tužitelju, s obzirom na ishod postupka, uskraćeno. Naime, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske je u članu 2. Tarifni broj 3. (postupci u neprocjenjivim predmetima) propisano da pravne radnje u postupcima pred poslodavcem (zastupanje na ročištima i sastavljanje podnesaka) iznosi 150 bodova po preuzetoj radnji, dok je odredbom člana 14. Tarife propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 KM, što jasno ukazuje da je zahtjev za naknadu troškova opredijeljen u skladu sa Zakonom o advokaturi RS-a, kao i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata RS-a, te da navedeni troškovi predstavljaju samo nužne troškove koje je advokat kao branilac preduzimao u toku disciplinskog postupka koji je vođen protiv optuženog (tužitelja) koji je u konačnom oslobođen od optužbi, što jasno i nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova disciplinskog postupka.
Kako iz svega navedenog proističe da je prvostepeni organ uprave pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova disciplinskog postupka, a što je tužena, kao nadležni drugostepeni organ uprave, bila dužna utvrditi i otkloniti, ali to nije učinila, to je sud, na osnovu člana 29. stav 2., člana 30. i 31. stav 3. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj: 4/00 i 1/01) i odlučio kao u izreci ove presude, te usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
Odluka o naknadi troškova upravnog spora donesena je na osnovu člana 120. i člana 130. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj: 28/18), a u vezi sa članom 32. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj: 4/00 i 1/01) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (''Službeni glasnik RS-a'' broj: 68/05), a troškovi se odnose na: taksu na tužbu u iznosu od 100,00 KM, taksu na presudu u iznosu od 100,00 KM i sastav tužbe po punomoćniku u iznosu od 702,00 KM (600,00 KM + 17% PDV-a- u iznosu od 102,00 KM), što sve ukupno iznosi 902,00 KM, pa je sud i obavezao tuženu da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u tom iznosu.
S U D I J A
AZAPOVIĆ MIRELA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom
sudu Brčko distrikta BiH, u roku od 30 dana,
računajući od dana dostavljanja, a posredstvom ovog suda.