BOSNA I HERCEGOVINA
BRČKO DISTRIKT BOSNE I HERCEGOVINE
OSNOVNI SUD BRČKO DISTRIKTA
BROJ: 96 0 U 151888 22 U
Brčko, 15.04.2024.godine
U IME BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE!
Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, po sudiji Azapović Mireli, u upravnom sporu tužitelja M.M. iz B., ul. …, zastupanog po punomoćniku Gavrić Teodoru, advokatu iz Brčkog, protiv tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH, radi poništenja rješenja tužene broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022.godine, van ročišta dana 15.04.2024.godine, donio je
P R E S U D U
Tužba se ODBIJA, u cijelosti, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj je, posredstvom punomoćnika, ovom sudu dana 10.11.2022.godine podnio tužbu protiv tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH, radi poništenja rješenja tužene broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022.godine, kojim je odbijena, kao neosnovana, žalba tužitelja izjavljena zbog ćutanja uprave, Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH. Smatra da je navedeno rješenje nezakonito, neosnovano i pravno neodrživo, da se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, odnosno da je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da tužena prilikom donošenja pobijanog akta nije pravilno primijenila zakon, propis zasnovan na zakonu ili opšti akt, da je nadležni organ rješavajući po slobodnoj ocjeni prekoračio granice ovlaštenja koja su mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlaštenje dato te da je akt donesen od strane nenadležnog organa. U tužbi navodi da je prvostepenom organu dana 25.08.2022.godine podnio zahtjev, odnosno dana 01.09.2022.godine uredan zahtjev za pristup informaicjama, kako se to i navodi u obrazloženju pobijanog rješenja. Međutim, suprotno tvrdnjama navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, predmet zahtjeva za pristup informacijama, odnosno ono što je traženo tim zahtjevom nije Ugovor o nabavci goriva za potrebe Fonda već cijena litre benzina na osnovu Ugovora o nabavci goriva za potrebe Fonda. Kako je u konkretnom slučaju, uredan predmetni zahtjev prvostepenom organu podnio dana 01.09.2022.godine, u kojem je između ostalog naveo sve bitne činjenice za rješavanje predmetnog zahtjeva, pa kako se stanje stvari u konkretnom slučaju može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima prvostepeni organ raspolaže (jer je tražena informacija u posjedu i pod kontrolom prvostepenog organa), ističe da je prvostepeni organ bio dužan donijeti rješenje (kojim se odobrava ili odbija pristup traženoj informaciji) i dostaviti ga najkasnije u roku od 15 ili 30 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva. Prvostepeni organ odluku po predmetnom zahtjevu, konkretno Odgovor na zahtjev za pristup informacijama br. 015-180/1-3229/22 od 04.10.2022.godine nije donio i dostavio najkasnije u roku od 15, odnosno najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva (dan 01.09.2022.godine). U vezi sa tim ističe da je prvostepeni organ shodno odredbi člana 14. stav 5. Zakona o slobodi pristupa informacijama bio dužan da ga obavijesti o produženju roku, kao i o razlozima tog produženja. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju prvostepeni organ to nije učinio, smatra da je prvostepeni organ bio dužan da prvostepeno rješenje donese i isto dostavi u roku od najkasnije 15 dana od dana prijema urednog zahtjeva (odnosno najkasnije zaključno sa 16.09.2022.godine). U svakom slučaju, smatra da je prvostepeni organ bio dužan da donese i dostavi rješenje najkasnije zaključno sa danom 01.10.2022.godine ali u konkretnom slučaju to nije učinio, te se rješenje koje je doneseno i tužitelju dostavljeno nakon dana 01.10.2022.godine smatra donesenim i dostavljenim nakon proteka zakonom predviđenog roka.
Takođe ističe da je tužbom pobijano rješenje donio organ koji nije stvarno nadležan za donošenje istog. Naime, odredbom člana 14. stav 4. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH je propisano da se žalba protiv rješenja iz stava 3. ovog člana podnosi rukovodiocu nadležnog drugostepenog javnog organa. Dalje, odredbom člana 14. stav 3. istog propisa je predviđeno da ako se odbije pristup informaciji, u cijelosti ili djelimično, nadležno javno tijelo rješenjem o tome informiše podnosioca zahtjeva. Kako u konkretnom slučaju prvostepeni organ u zakonom predviđenom roku nije donio i dostavio rješenje tužitelju, što dalje, imajući u vidu odredbu člana 203. stva 3. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH znači da je zahtjev za pristup traženim informacijama odbijen, izjavio je žalbu zbog ćutanja uprave (dana 05.10.2022.godine), pa imajući u vidu da je odluku po žalbi tj. pobijano rješenje donijela tužena (u vijeću sastavljenom od tri člana), a ne rukovodilac nadležnog drugostepenog javnog organa, smatra da je pobijano rješenje donio stvarno nenadležan organ. U vezi sa tim ističe da ni do dana izjavljivanja žalbe zbog ćutanja uprave, prvostepeni organ nije postupio po predmetnom zahtjevu te da mu je prvostepeno rješenje dostavljeno tek dana 15.10.2022.godine. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, smatra da, suprotno zaključku tužene, postoji ćutanje uprave, iz razloga što prvostepeni organ nije u zakonom predviđenom roku donio i dostavio prvostepeno rješenje. U vezi sa tim ističe da je prvostepeni organ dana 04.10.2022.godine donio prvostepenu odluku, međutim navedena odluka je tužitelju dostavljena tek dana 15.10.2022.godine, a kada je u pitanju rok za izdavanje rješenja da se obaveza prvostepenog organa ne sastoji samo u donošenju rješenja već i po donošenju, dostavljanju tog rješenja stranci. Dakle, pravilna primjena odredaba koje regulišu rokove za izdavanje rješenja podrazumijeva da ova dva uslova (donošenje i dostavljanje akta) moraju biti kumulativno ispunjena, što u konkretnom slučaju znači da je prvostepeni organ bio dužan da prvostepeno rješenje donese i dostavi tužitelju najkasnije zaključno sa danom 16.09.2022.godine, odnosno sa danom 01.10.2022.godine. Shodno naprijed navedenom, ističe da je žalba zbog ćutanja uprave izjavljena prije nego što je prvostepeni organ donio i dostavio prvostepeno rješenje, a u konkretnom slučaju prvostepeno rješenje je doneseno i dostavljeno tek dana 15.10.2022.godine, dakle 14 dana nakon isteka roka od najkasnije 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno 10 dana nakon što je izjavio žalbu zbog ćutanja prvostepenog organa.
Tužitelj ne spori da je, kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, prvostepeni organ dana 05.09.2022.godine, shodno odredbi člana 7. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH uputio dopis „Brčko-gas" d.o.o, da je povratnica od upućenog dopisa zaprimljena kod prvostepenog organa dana 04.10.2022.godine, te da je isti dan sačinjen Odgovor na zahtjev za pristup informacijama broj: 015-180/1-3229/22-1 i proslijeđen na adresu tužitelja, međutim ističe da je prvostepeni organ bio dužan ne samo da preduzme sve potrebne radnje, kako bi u zakonom propisanom roku donio rješenje i dostavio ga tužitelju, već da te radnje preduzme blagovremeno, odnosno u zakonom propisanom roku, što u konkretnom slučaju nije učinio. Tužitelj je uredan zahtjev prvostepenom organu podnio dana 01.09.2022. godine, međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja može se zaključiti da je prvostepeni organ tek dana 05.09.2022. godine uputio dopis „Brčko-gas" d.o.o, pa postavlja pitanje šta je prvostepeni organ radio ta 3-4 dana, odnosno zašto je prvostepenom organu, koji je uredan zahtjev zaprimio dana 01.09.2022. godine, trebalo 3-4 dana samo da otpremi jedan dopis? Takođe, budući da mu ista nije dostavljena uz pobijano rješenje, ističe da se ne može izjasniti na činjenicu da je „povratnica od upućenog dopisa zaprimljena kod prvostepenog organa dana 04.10.2022. godine", ali ukazuje na to da je navedena činjenica sasvim irelevantna za predmetni postupak.
Takođe ističe da je nakon proteka zakonom predviđenog roka za donošenje prvostepene odluke izjavio žalbu zbog ćutanja uprave, te da je nakon toga, a prije donošenja odluke drugostepenog organa (po žalbi izjavljenoj zbog ćutanja uprave), tj. pobijanog rješenja, dakle ,,u međuvremenu", prvostepeni organ donio odluku po predmetnom zahtjevu, tj. prvostepeno rješenje, kakvu situaciju Zakon o upravnom postupku Brčko distirkta BiH uopšte ne poznaje. Naime, u konkretnom slučaju, tužena je donijela odluku kojom se žalba izjavljena zbog ćutanja uprave odbija kao neosnovana, pri čemu se u obrazloženju pobijanog rješenja pozvala na odredbu člana 221. stav 1. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH. U vezi sa tim, ističe da je u konkretnom slučaju riječ o situaciji kada je žalba izjavljena jer prvostepeno rješenje nije doneseno i dostavljeno u zakonskom roku (žalbi izjavljenoj zbog ćutanja uprave), te da tužena shodno odredbama člana 227. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH može odrediti prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje (ako rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga ili zbog krivice stranke) ili će sama riješiti stvar, tj. donijeće svoje rješenje, što znači da u ovom drugom slučaju, tužena postupa kao organ prvog stepena, s tim da je njeno rješenje konačno. Dakle, imajući u vidu sadržaj odredaba člana 221. stav 1. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH, odnosno odredaba člana 227. stav 1. i 2. istog zakona, smatra da tužena ne može donijeti rješenje kakvo je donijela u konkretnom slučaju, odnosno izreka rješenja ne može da glasi da se žalba podnesena zbog ćutanja uprave tj. prvostepenog organa odbija kao neosnovana.
Pored toga, ako se i prihvati da tužena, povodom žalbe izjavljene zbog ćutanja uprave, može da donosi odluku kao organ drugog stepena (kao što je to učinila u konkretnom slučaju), smatra da onda tužena može odrediti prvostepenom organu dodatni rok za donošenje rješenja samo u slučaju ako tužena utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga ili zbog krivice stranke. U vezi sa tim ističe da pored toga što rješenje nije doneseno u roku, u konkretnom slučaju ne postoji njegova krivica jer je, tada u svojstvu podnosioca zahtjeva prvostepenom organu dana 01.09.2022.godine predao uredan zahtjev, a nakon predaje urednog zahtjeva, niti jednim svojim postupkom nije uticao na tok postupka i nedonošenje prvostepenog akta u zakonom propisanom roku u predmetnom postupku. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, smatra da se žalba izjavljena zbog ćutanja prvostepenog organa, pod uslovom, da se prihvati kao pravilno da tužena, povodom žalbe izjavljene zbog ćutanja uprave, može da donosi odluku kao organ drugog stepena (kao što je to učinila i konkretnom slučaju), ne može odbiti kao neosnovana, kako to stoji u izreci pobijanog rješenja. Drugim riječima, ako se prihvati kao pravilno da tužena, povodom žalbe izjavljene zbog ćutanja uprave, može da donosi odluku kao organ drugog stepena, ista bi mogla odrediti prvostepenom organu dodatni rok za donošenje rješenja, samo u slučaju da postoji opravdan razlog zbog kojeg prvostepeno rješenje nije doneseno u roku ili u slučaju da postoji krivica stranke, a imajući u vidu obrazloženje pobijanog rješenja, u konkretnom slučaju nije riječ ni o jednom od ta dva slučaja. Smatra da je u konkretnom slučaju tužena trebala donijeti rješenje kojim se žalba usvaja ili u krajnjem slučaju, zaključak kojim bi obustavila postupak po žalbi, te da odlukom koju donese po žalbi ujedno odluči i o zahtjevu za troškovima postupka za sastav žalbe izjavljene zbog ćutanja prvostepenog organa (koji je u konkretnom slučaju postavljen), što tužena u konkretnom slučaju nije učinila. U vezi sa tim ističe da je u žalbi izjavljenoj zbog ćutanja prvostepenog organa, tražio da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe sačinjene od strane punomoćnika, tj. advokata, zbog ćutanja prvostepenog organa, kao i troškove eventualnih administrativnih taksi, međutim, u konkretnom slučaju, tužena dispozitivom pobijanog rješenja nije riješila o tom zahtjevu, odnosno nije riješila o troškovima postupka, iako je shodno odredbama člana 102. stav 1., 2. i 4. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta BiH, bila dužna da to učini. Dakle, pobijanim rješenjem nije odlučeno o zahtjevu koji je u toku upravnog postupka postavio, što dalje znači da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje, koje shodno odredbi člana 191. stav 3. Zakona o upravnom postupku, u vezi sa odredbom člana 194. stav 2. istog zakona, predstavlja sastavni dio rješenja donesenog u upravnom postupku, a obrazloženje, između ostalog, mora da sadrži razloge zbog kojih nije uvažen neki od zahtjeva stranaka. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava, te se poništava rješenje Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta BiH broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022. godine i predmet vraća tuženoj na ponovno odlučivanje. Naknadu troškova upravnog spora je tražio, kao i troškova upravnog postupka, koji se odnose na troškove sastava žalbe.
U odgovoru na tužbu tužena je navela da u potpunosti osporava navode u tužbi i ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, zbog kojih smatra da je tužba neosnovana. Dalje navodi da je bespredmetan predmetni postupak po tužbi tužitelja, a pogotovo udovoljenje njegovom zahtjevu da se donese rješenje kojim će se dostaviti ista informacija, a koja je već sadržana u odobravanju informacija po rješenju broj: 015-180/1-3230/22-2 od 04.10.2022.godine. Smatra svojim inicijalnim aktima zloupotrebljavajući pravna sredstva koje podnosi organima uprave i sudu želi da izdejstvuje što više postupaka, a kako bi ostvario što veći broj sudskih troškova, te kako bi se obavezala tužena da troškove nadoknadi. S tim u vezi predlaže sudu da u cijelosti prihvati obrazloženje rješenja Apelacione komisije i odbije tužbu u cjelosti kao neosnovanu. Naknadu troškova upravnog spora nije tražila.
U izjašnjenju na odgovor na tužbu tužitelj ističe da je imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja (da je žalba zbog ćutanja uprave izjavljena protekom roka ali je u međuvremenu doneseno i dostavljeno prvostepeno rješenje) tužena trebala donijeti odluku kojom se žalba odbacuje kao nedopuštena, a ne da se žalba izjavljena zbog ćutanja uprave, prvostepenog organa, odbija kao neosnovana. U vezi sa tim podsjeća na stav Apelacionog suda Brčko distrikta BiH izražen u presudi broj: 96 0 U 145642 23 Už od 11.07.2023.godine i presudi broj: 96 0 U 145645 23 Už od 24.07.2023.godine. Dovodeći navedene stavove Apelacionog suda Brčko distrikta BiH u vezu sa okolnostima konkretnog slučaja, ističe da je tužena prilikom donošenja pobijanog rješenja trebala donijeti procesnu a ne meritornu odluku tj. trebala je donijeti odluku kojom se žalba odbacuje kao nedopuštena (pravni interes za izjavljivanje žalbe zbog ćutanja uprave na strani tužitelja je otpao jer je u vrijeme odlučivanja po žalbi izjavljenoj zbog ćutanja uprave-prvostepenog organa, prvostepeni organ donio i dostavio tužitelju prvostepeno rješenje) a ne da odbije žalbu kao neosnovanu, kakvu je odluku tužena donijela u konkretnom slučaju. Jer upravo pobijanim rješenjem tj. takvom odlukom (da žalbu izjavljenu zbog ćutanja uprave-prvostepenog organa odbije kao neosnovanu), povrijeđeno je pravo tužitelja i upravo je to rješenje tj. takva odluka povod za vođenje predmetnog upravnog spora. A osim toga, pobijanim rješenjem, tužena nije odlučila ni o troškovima postupka tj. troškovima za sastav žalbe zbog ćutanja prvostepenog organa, koji su tužitelju prouzrokovani neblagovremenim postupanjem prvostepenog organa, a koje je tužitelj tražio da mu se nadoknade. Prema tome, glavni motiv za vođenje predmetnog spora nije naplata troškova, kako se to navodi u odgovoru na tužbu, već pokretanjem predmetnog upravnog spora tužitelj želi da sud poništi pobijano rješenje jer smatra da je isto nezakonito i nepravilno iz razloga koje je naveo u predmetnoj tužbi, kao i navoda iznesenih u predmetnom izjašnjenju.
Nakon što je razmotrio navode iz tužbe, odgovora na tužbu i izjašnjenja na odgovor na tužbu, te cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis, sud je odlučio kao u izreci ove presude, iz sljedećih razloga:
Apelaciona komisija Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u nastavku teksta: Apelaciona komisija) je svojim rješenjem broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022. godine odbila, kao neosnovanu, žalbu M.M. (ovdje tužitelja) izjavljenu zbog ćutanja uprave Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH. U obrazloženju svog rješenja je navela da imajući u vidu da je prvostepeni organ odlučio po zahtjevu žalitelja, Vijeće nalazi da nema ćutanja uprave te je odbilo žalbu kao neosnovanu. Naime, uvidom u spis predmeta Vijeće je utvrdilo da je prvostepeni organ poduzeo sve potrebne radnje propisane zakonskim i podzakonskim aktima kako bi postupilo po zahtjevu žalitelja. Shodno prednje navedenom evidentno je da je provstepeni organ dostavio žalitelju tražen informacije, odnosno da je pozitivno riješio zahtjev žalitelja, te Vijeće smatra da u konkretnom slučaju nema ni ćutanja uprave.
Razmotrivši navode iz tužbe i odgovora na tužbu te provedeni postupak koji je prethodio ovoj tužbi, sud je u potpunosti prihvatio obrazloženje rješenja Apelacione komisije, nalazeći da je osporeno rješenje tužene doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, pa zbog toga nalazi neosnovanim navode tužitelja o tome da je osporeno rješenje nezakonito, neosnovano i pravno neodrživo.
Naime, tužitelj je dana 25.08.2022.godine Fondu zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je tražio da mu se dostavi informacija – koja je cijena litre benzina na onosvu cijena iz Ugovora o nabavci goriva za potrebe Fonda (koji se trenutno primjenjuje, odnosno iz ugovora na osnovu kojeg Fond trenutno nabavlja gorivo). Fond zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH je u prilogu dopisa broj: 015-180/1-3229/22 od 26.08.2022.godine vratio navedeni zahtjev tužitelju da isti potpiše. Tužitelj je dana 01.09.2022.godine prvostepenom organu vratio potpisan zahtjev za pristup informacijama. Fond zdravstvenog osiguranja je dopisom broj: 015-180/1-3230/22-1 od 05.09.2022. godine zatražio da se „Brčko- gas“ d.o.o. Brčko izjasni u skladu sa odredbom člana 7. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH. Kako se ''Brčko-gas'' d.o.o. Brčko u ostavljenom roku od 15 dana nije izjasnio na navedeni dopis, Fond zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH je dopisom broj: 015-180/1-3229/22-1 od 04.10.2022.godine odgovorio tužitelju na zahtjev za pristup informacijama, navodeći da jedinična cijena po jednom litru goriva iznosi 2,051 KM bez PDV-a. Dana 06.10.2022.godine tužitelj je Apelacionoj komisiji Brčko distrikta BiH podnio žalbu zbog ćutanja uprave jer Fond zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH, po urednom zahtjevu podnesenom dana 01.09.2022.godine, koji predmet se kod Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH vodi pod brojem: 015-180/1-3229/22, nije donio i dostavio rješenje, u zakonom predviđenom roku. Apelaciona komisija Brčko distrikta BiH je dopisom broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta 01.7-0393 SB-002/22 od 11.10.2022.godine od Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH zatražila izjašnjenje i dostavu spisa predmeta, a u skladu sa članom 227. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Heercegovine. Fond zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH je dopisom broj: 015-180/1-3870/22 od 14.10.2022.godine dostavio izjašnjenje u kojem navodi da je dana 04.10.2022.godine u Fondu izrađen Odgovor na zahtjev za pristup informacijama broj: 015-180/1-3229/22-1, u kojem je stranka informisana o traženoj cijeni, te da je navedeni odgovor poštanskim putem poslat stranki, ali u Fondu do današnjeg dana nije zaprimljena povratnica, iz koje se može utvrditi datum prijema navedenog Odgovora od strane stranke. Imajući u vidu da je prvostepeni organ postupio po zahtjevu tužitelja (dostavio tužitelju tražene informacije, odnosno da je pozitivno riješio zahtjev tužitelja), Apelaciona komisija Brčko distrikta BiH je rješenjem broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022. godine odbila žalbu tužitelja izjavljenu zbog ćutanja uprave Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH, kao neosnovanu.
Tužitelj osnovano u tužbi ističe da je u konkretnom slučaju dana 01.09.2022.godine prvostepenom organu podnio uredan zahtjev za pristup informacijama, da je prvostepeni organ bio dužan donijeti rješenje i dostaviti ga najkasnije u roku od 15 ili 30 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, te ga shodno odredbi člana 14. stav 5. Zakona o slobodi pristupa informacijama obavijestiti o produženju roka, kao i razlozima tog produženja ali da u konkretnom slučaju prvostepeni organ to nije učinio, te da se obaveza prvostepenog organa ne sastoji samo u donošenju rješenja već i dostavljanju tog rješenja stranci. Međutim, sa aspekta zaštite prava podnositelja zahtjeva/stranke u upravnom postupku od značaja je konačno rješavanje organa uprave, pri čemu kašnjenje u dostavljanju tražene informacije od nekoliko dana, u konačnom nije bilo od značaja za zaštitu tužiteljevih prava, prije svega prava na dostavu tražene informacije. Tužitelj takođe osnovano u tužbi ističe da je imajući u vidu činjenicu da je u vrijeme odlučivanja po predmetnoj žalbi zbog ćutanja uprave (20.10.2022.godine) već bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja, izjavljena žalba trebala biti odbačena jer je dostavljanjem tražene informacije tužitelju žalba postala bespredmetna za odlučivanje. Međutim, propust tužene da primjeni odredbe člana 220. stav 1. ZUP-a, odnosno nepravilna primjena odredbe člana 221. stav 1. ZUP-a, u okolnostima konkretnog predmeta, nije od značaja na drugačiju odluku suda, obzirom da bi i uz pravilnu primjenu procesnih upravnih odredbi odluka tužene (o odbacivanju žalbe kao nedopuštene), bila sa istim pravnim posljedicama po tužitelja, kao i u slučaju kada je o njegovoj žalbi zbog ćutanja uprave meritorno odlučeno. Budući je tužena rješenjem broj predmeta: UP-II-05-000009/22, broj akta: 01.7-0393SB-003/22 od 20.10.2022.godine odbila žalbu tužitelja, izjavljenu zbog ćutanja uprave, Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH, kao neosnovanu, suprotno navodima tužitelja, ista nije bila u obavezi posebno izrekom rješenja odlučiti o troškovima postupka, pa tako niti se u obrazloženju pobijanog rješenja izjasniti o zahtjevu tužitelja za naknadu predmetnih troškova postupka jer osporeno rješenje tužene kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena zbog ćutanja uprave u sebi već sadrži, odnosno podrazumijeva da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova po žalbi izjavljenoj zbog ćutanja prvostepenog organa odbijen kao neosnovan.
Zbog svega navedenog, a na osnovu člana 31. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj: 4/00 i 1/01) sud je i odlučio kao u izreci ove presude, te tužbu tužitelja, kao neosnovanu, u cijelosti odbio.
Kako je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, a tužena nije postavila opredijeljen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, to sud o troškovima upravnog spora nije ni odlučivao.
S U D I J A
AZAPOVIĆ MIRELA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom
sudu Brčko distrikta BiH, u roku od 30 dana,
računajući od dana dostavljanja, a posredstvom ovog suda.