Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
BROJ: 127 0 Mal 078519 23 Gž
Tuzla, 11.02.2025. godine
Kantonalni sud u Tuzli, u vijeću sastavljenom od sudija Edina Buljubašića, kao predsjednika vijeća, Aide Škripić i Alme Mujčinović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.Z., kći H. iz…, općina B., zastupana po punomoćnici Sani Softić, advokatu iz Sarajeva, protiv tuženog „Grawe osiguranje“ Sarajevo, zastupan po punomoćnicima iz Advokatskog društva „Markotić & Partneri, Mostar, radi naknade štete, v.sp. 4.571,85 KM, odlučujući o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Mal 078519 22 Mal od 13.04.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11.02.2025. godine, donio je slijedeću:
P R E S U D U
Žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
Tuženi se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom, obavezan je tuženi da tužiteljici na ime naknade materijalne štete za troškove izgradnje nadgrobnog spomenika, troškove sahrane i vjerskih običaja u vezi sa sahranom isplati iznos od 4.571,85 KM i to: na ime troškova sahrane i vjerskih običaja u vezi sa sahranom iznos od 871,85 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.05.2018. godine i na ime troškova izgradnje nadgrobnog spomenika iznos od 3.700,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.06.2019. godine, kao i da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.120,00 KM, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Protiv navedene presude žali se tuženi iz svih razloga predviđenih odredbom člana 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te iz razloga navedenih u žalbi predlaže da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te da se tužiteljica obaveže da tuženom naknadni troškove prvostepenog postupka, uvećane za troškove sastava žalbe u iznosu od 351,00 KM, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Ispitujući prvostepenu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi i razloga predviđenih odredbom člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 - u daljem tekstu skraćeno: ZPP), ovaj sud je našao da žalba nije osnovana, iz sljedećih razloga:
Iz stanja spisa i razloga ožalbene presude slijedi da je prvostepeni sud, u postupku koji je prethodio donošenju ožalbene presude, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza po prijedlogu stranaka, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi (član 8. ZPP) u relevantnom utvrdio da je mldb. sin tužiteljice MLDB.1 smrtno stradao u štetnom događaju koji se desio 21.05.2019. godine u mjestu Pribitkovići općina Banovići, na način da je došlo do samopokretanja traktora marke „IMT reg. oznaka …, u vlasništvu A.Z., supruga tužiteljice, a oca mldb. djeteta, osigurano kod tuženog prema polisi osiguranja broj: …, parkiranog u dvorištu porodične kuće, na terenu koji je bio pod nagibom (u padu) oko 2,0% ili 1,14°, u momentu kada se u blizini istog igrao mldb. sin tužiteljice, te zbog posljedica povrede glave isti je preminuo.
Kod ovakvog činjeničnog utvrđenja, a za koje je vezan i ovaj sud jer se radi o sporu male vrijednosti (član 429. stav 1. i član 433. stav 1. ZPP), pravilno je prvostepeni sud primijenio odgovarajuće materijalno pravo, konkretno odredbe člana 3. i 8. stav 4. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obveznom osiguranju od odgovornosti („Sl. novine F BiH“, broj: 24/05-u daljem tekstu skraćeno: Zakon o osiguranju) u vezi sa članom 154. stav 2., članom 173. i članom 940. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu skraćeno: ZOO), te nastojanje tuženog da ospori pravilnost ožalbene presude žalbenim navodima u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava u cijelosti se ukazuje neprihvatljivim.
Naime, neosnovano tuženi u žalbi istrajava na navodima da obzirom da se štetni događaj u kojem je smrtno stradao mldb. sin tužiteljice desio na privatnom posjedu-u dvorištu porodične kuće tužiteljice, to isti nema karakter saobraćajne nezgode u smislu odredbe člana 9. stav 1. tačka 56. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima, te da stoga ne postoji ni odgovornost tuženog za naknadu potraživane materijalne štete. Pri tome, tuženi zanemaruje da smisao i sadržina odredbe člana 2. tačka e) Zakona o osiguranju upućuje da je osiguravatelj društvo koje osigurava od rizika građanske odgovornosti prouzrokovane upotrebom vozila na teritoriji Bosne i Hercegovine, dok je članom 3. istog zakona propisano da svaka osoba koja ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u Federaciji kreće po cestama ili u područjima koja su dostupna javnosti, obvezna je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama upotrebom motornog vozila (osiguranje od auto odgovornosti), u skladu sa odredbama zakona. Dakle, po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženog, u situaciji kada iz utvrđenja prvostepenog suda slijedi da je u vrijeme štetnog događaja predmetni traktor bio osiguran kod tuženog, što među strankama nije ni sporno, pravilan je zaključak prvostepenog suda da potraživana materijalna šteta iz predmetnog štetnog događaja ima se smatrati štetom prouzrokovanom od upotrebe vozila, konkretno traktora kao opasne stvari. Zakon ne sadrži odredbe o tome šta se smatra upotrebom vozila, a praksa je pokazala da je nemoguće predvidjeti sve slučajeve šteta koje se mogu pripisati upotrebi motornih vozila, te upotrebu vozila treba posmatrati kao uzrok štete u širem smislu riječi. Iz navedenih razloga se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženog u žalbi da za nastalu štetu tuženi odgovara samo ako se radi o vozilu u pokretu i vrijeme trajanja vožnje na javnom putu. Takvo tumačenje tuženog je usko i ide na ograničenje pokrivanja osiguranja štete nastale od vozila u upotrebi samo za vrijeme vožnje, što ne bi bila svrha obaveznog osiguranja od odgovornosti za štetu koja se upotrebom motornog vozila (osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne povrede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Stoga je i pravilan zaključak prvostepenog suda da je tuženi u skladu sa članom 8. stav 4. Zakona o osiguranju, obavezan za plaćanje naknade bez obzira na mjesto u kojem se dogodila prometna nezgoda bilo da se dogodila tokom vožnje ili dok je vozilo bilo zaustavljeno. Obzirom da traktor predstavlja opasnu stvar, to je tuženi kao osiguravatelj, u smislu naprijed navedene odredbe člana 8. stav 4. Zakona o osiguranju, a u vezi sa članom 173. ZOO dužan naknaditi štetu prouzrokovanu i od parkiranog vozila odnosno traktora, kao opasne stvari, a kako tuženi u postupku koji je prethodio donošenju ožalbene presude na odgovarajući način nije dokazao da postoje okolnosti koje djelimično ili potpuno oslobađaju tuženog od isključive odgovornosti, to se u cijelosti ukazuju neosnovanim ponovljeni žalbeni prigovori koji se tiču doprinosa tužiteljice nastanku nesreće, posebno kada se ima u vidu da prema neosporenom nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke na samopokretanje traktora nije moglo uticati uspinjanje djeteta, obzirom na njegovu težinu jer se radi o djetetu starosti dvije godine, već da je do samopokretanja traktora, došlo isključivo zbog konfiguracije odnosno nagiba terena.
Slijedom navedenog, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je u skladu sa odredbama člana 3., 7. i 8. Zakona o osiguranju, te člana 154., 173. i 940. ZOO, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom da tuženi koji odgovara po principu objektivne odgovornosti, u smislu člana 177. istog zakona, nije dokazao da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti u svrhu oslobađanja od odgovornosti tuženog, te je pravilno prvostepeni sud ožalbenom presudom tužiteljici dosudio potraživanu materijalnu štetu na ime troškova sahrane i podizanja nadgrobnog spomenika sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (član 193. stav 1. u vezi sa članom 186. i 277. ZOO), kako je to i sadržano u izreci ožalbene presude, s tim da tuženi posebnim žalbenim navodima i ne dovodi u sumnju visinu dosuđene materijalne štete.
Kako ne stoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a imajući u vidu da odluku o troškovima postupka tuženi osporava samo kroz potpuni očekivani uspjeh u sporu, valjalo je žalbu odbiti i prvostepenu presudu potvrditi, primjenom odredbe člana 226. i 235. tačka 2. ZPP.
Obzirom da tuženi nije uspio sa izjavljenim žalbama, to je primjenom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP valjalo odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova na ime sastava žalbe, kako je to i sadržano u stavu drugom izreke ove, drugostepene presude.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Edin Buljubašić,s.r.