BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U TUZLI
Broj: 127 0 P 058447 24 Gž 2
Tuzla, 25.03.2025. godine
Kantonalni sud u Tuzli, u vijeću sastavljenom od sudija Verice Jović, kao predsjednika vijeća, Alme Mujčinović i Fahire Alić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K., iz B., ..., koga zastupa punomoćnik Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, ulica Mejdan 35, protiv tuženog H.K., iz B., ...., koga zastupa punomoćnik Ševkija Šehić, advokat iz Živinica, ulica Maršala Tita broj 5, radi naknade štete, vrijednost spora 9.730,00 KM, odlučujući o žalbi tuženog, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Banovićima broj: 127 0 P 058447 23 P 2 od 02.09.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25.03.2025. godine, donio je slijedeće
R J E Š E N J E
Žalba se odbija i prvostepeno rješenje potvrđuje.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenim rješenjem, odbačen je prijedlog tuženog za povrat u prijašnje stanje, kao neblagovremen.
Protiv navedenog rješenja blagovremeno se žali tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka, sa prijedlozima kao u žalbi.
Žalba nije osnovana.
U prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, podnesenom prvostepenom sudu 19.08.2024. godine, punomoćnik tuženog navodi: da je za dan 08.07.2024. godine, u ovoj pravnoj stvari bilo zakazano ročište za glavnu raspravu sa početkom u 08,30 sati, da je prije navedenog ročišta, 05.07.2024. godine, punomoćnik tuženog sudu dostavio molbu za odgodu ročišta, na koju sud, usmeno, a ni pismeno nije odgovorio do održavanja ročišta, da je punomoćnik tuženog, a kako bi se spriječile neželjene posljedice, angažovao Šehić Medihu, advokata iz Živinica, za zamjenu za ročište, koja se drugim službenim vozilom punomoćnika tuženog uputila na ročište, da se u blizini tzv. „Križaljke“, zbog problema sa vozilom, advokat Šehić Mediha isključila iz saobraćaja oko 08,10 sati, te je više puta bezuspješno pokušavala startati vozilo, da je o istom obavijestila punomoćnika tuženog, koji ju je uputio da pozove „BIHAMK“ i da obavijesti postupajućeg sudiju, sa kojim je ostvarila kontakt putem telefona oko 08,20 sati, dok je asistencija iz BIHAMK-a pristupila na lice mjesta oko 09,00 sati, o čemu je sačinjen nalog broj: 30653/24, koji prilaže uz prijedlog. Smatra da je do propuštanja radnje došlo zbog opravdanih razloga koji se nisu mogli izbjeći ili otkloniti, pa predlaže sudu da usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje, ukine provedene radnje i ponovo održi ročište za glavnu raspravu, odnosno predmet vrati u fazu prije propuštanja.
Odredbom člana 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06, 98/15 - u daljem tekstu skraćeno: ZPP), propisano je ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje sud će toj stranci na njen prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da je do propuštanja došlo uslijed opravdanih razloga koje se nisu mogli izbjeći ili predvidjeti, dok je odredbom člana 329. stav 2. ZPP, propisano da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi u roku od 8 dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propuštanje od dana kada je za to saznala, dok je stavom 3. istog člana propisano da poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje.
Prema stajalištu sudske prakse subjektivni rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje računa se od dana primitka odluke koju je sud radi propuštanja donio, dok se objektivni rok računa uvijek od dana propuštanja.
Iz podataka spisa prvostepenog suda slijedi: da je pismeni otpravak presudu broj: 127 0 P 058447 23 P 2 od 15.07.2024. godine punomoćnik tuženog primio 18.07.2024. godine, koji dan se ima smatrati danom saznanja tuženog za posljedice nedolaska na nastavak ročišta za glavnu raspravu od 08.07.2024.godine, da je tuženi prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio dana 19.08.2024. godine, dakle nakon proteka subjektivnog roka od 8 dana, od dana saznanja (zadnji dan za podnošenje prijedloga bio 26.08.2024.godine), pa je prijedlog za povrat u pređašnje stanje neblagovremen, te ga je kao takvog i trebalo, u smislu odredbe člana 329. stav 3. ZPP, odbaciti.
Na drugačiju odluku suda nisu od uticaja ni žalbeni navodi tuženoga da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen u roku od 60 dana od dana propuštanja, jer tužitelj zanemaruje da se subjektivni rok od 8 dana, koji rok je vezan za činjenicu saznanja, mora cijeniti u okviru objektivnog roka od 60 dana propisanog članom 329 stav 3. ZPP.
Nadalje, odredbom člana 332. stav 1. ZPP, propisano je da će neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje, odbacit sud rješenjem, dok je stavom 2. istog člana propisano da će u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva opće poznate. Kako ova odredba ukazuje na obavezu suda da nakon prijema prijedloga za povrat u prijašnje stanje zakaže ročište za raspravljanje o prijedlogu, ali samo u slučaju kada ustanovi da je isti blagovremen i dozvoljen, to se i suprotni navodi žalbe o obavezi prvostepenog suda da održi ročište po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ukazuju neprihvatljivim.
Radi izloženog, valjalo je žalbu odbiti i primjenom odredbe člana 235. stav 2. ZPP prvostepeno rješenje potvrditi.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Verica Jović, s.r.